Opis
Kod nas nazivana gesta “šipak aka evo ti šipak” je blago opscena gesta koja se koristi barem od rimskog doba u Italiji i južnoj Europi i dijelovima mediteranske regije, uključujući i tursku kulturu, a također su je usvojile slavenske kulture.
U gesti se koristi palac uglavljen između dva prsta.
Ova se gesta najčešće koristi kako bi se otjeralo zlo oko, uvrijedilo nekoga ili odbilo zahtjev.
U starom Rimu, znak šipak, ili manu fica, napravio je pater familias kako bi otjerao zle duhove mrtvih kao dio rituala Lemurije.
Lemuralija ili lemurijski festival je naziv za pogansko vjersko slavlje starih Rimljana, u kojem su izvodili apotropejske obrede tri dana i noći kako bi istjerali duhove nemirnih mrtvih i spriječili ih da opsjedaju njihove domove.
Opis ceremonije ili kućne liturgije koju su onih dana provodili rimski građani dao je latinski pjesnik Ovidije u svojim Fastima: pater familias bi hodao bos kroz kuću u ponoć i prinosio crni grah koji bi bacao iza ramena ne okrećući se i ne osvrćući se, praveći rukom gestu šipak kao obrambenu čaroliju (digitis medio cum pollice iunctis), dok nije uočio brončani vrč ili lonac i izgovorio formulu: Manes exite paterni! / “Iziđite, duše predaka”, u potpuno apotropnom kontekstu.
Tijekom dana ovog festivala, duhovi nemirnih mrtvih (zvanih ličinke ili lemuri, a ponekad i umbrae, imagines, vrste), koji nisu mogli pronaći vječni mir jer su umrli tragičnom, nasilnom ili samoubilačkom smrću i mogli su ometati snove živih i pokazivati im se noću,
Također su bili darivani ponudama žita, a vestalke su bile spremne ponuditi im mola salsu, kolač od grubog brašna sa soli napravljen od prvih klasova pšenice požete u sezoni.
Tijekom tih dana, koji su se smatrali lošim znakom, bila su zabranjena vjenčanja (iz čega potiče poslovica Mense Maio malae nubunt / “Zločeste su se djevojke udavale u svibnju”); štoviše, svi su hramovi bili zatvoreni, a noću su neprestano udarali u velike posude ili brončane činele.
U ponudi jako lijep, očuvan i još uvijek nosiv privjesak/amulet Manu Fica izrađen između 3.-4. stoljeća.
Predmet ima vrlo lijepu patinu, nema nikakvih oštećenja i vrijedan je predmet za muzej da ne spominjem i svake kolekcionarske zbirke.
Privjesak je porijeklom iz privatne zbirke doktora Richarda Jaffe iz Jeruzalema.
Predmet dolazi sa certifikatom autentičnosti i eksport licencom španjolskog ministarstva kulture.
